S obzirom da sam ja protivnik davanja psa drugoj osobi na dresuru ovdje bi stavila par zanimljivih tekstova koji mogu biti od koristi vlasnicima koji teško izlaze na kraj sa biglovima. Definitivno zagovaram rad sa psom po principu grupnog ili individualnog rada u kojem voditelj tečaja pokazuje vlasniku kako vježbati sa psom. U tom slučaj vlasnik najviše uči i uspjeh ovisi o tome koliko on ima vremena i volje raditi sa svojim psom. Pas treba slušati vas i nema većeg zadovoljstva kada vam taj rad ujedno postane i zabava!!!
Prenosim sa
www.kossp.hr, dajte si truda i pročitajte
O školovanju pasaSvako živo biće, pa tako i pas, počinje učiti od trenutka kad dođe na svijet i nastavlja učiti tijekom čitavog života. Učenje na temelju pogrešaka ili uspjeha u postizanju željenog prirodni je proces bez kojeg ne bi bilo opstanka vrsta i nemoguće ga je izbjeći. Prema tome - vaš će pas učiti htjeli vi to ili ne i bez obzira jeste li uopće svjesni da ga nečemu učite. Naravno, to ne znači da ćete ga učiti samo dobrim stvarima i onome što je korisno da pas zna. Kao i ljudi, i psi vrlo često uče pogrešne stvari. U početku se učenje šteneta uglavnom sastoji od otkrivanja što je ugodno (npr. toplina majčinog tijela, spavanje s ostalim štencima na hrpi, itd.), a čim mu s 3 tjedna starosti prorade sva čula ono, doslovno, počinje ´´upijati´´ sve što se događa oko njega. Razdoblje od 3. do 16. tjedana starosti najvažnije je za stvaranje njegove ličnosti i upravo je zbog toga neophodno da se u to doba njegovom odgoju i socijalizaciji (privikavanju na stvari iz okoline, neobične zvukove i buku, ljude svih dobi i spolova, itd.) posveti maksimalna pažnja. Prvo će to raditi uzgajivač šteneta, a onda vi. Iako se to mnogima čini preranim, zanemarivanjem odgoja u tom razdoblju prepuštate štene samom sebi. Ne dajući mu upute o tome kako se smije ponašati i što želite od njega, zapravo potičete stvaranje različitih problematičnih ponašanja. Pravovremenim i kvalitetnim odgojem i socijalizacijom moguće je spriječiti nastanak mnogih problema od kojih u današnje vrijeme pati veliki broj pasa, a uz njih i njihovih vlasnika - agresivnost prema ljudima i psima, strah od pucnjave, nemogućnost ostavljanja psa samog zbog destruktivnosti i lajanja, neprihvaćanje novog člana obitelji, itd.Odgoj je prilagođavanje psa na suživot i suradnju s čovjekom i prihvaćanje vlasnika kao vođe svog novog ´´čopora´´. Mogli bismo reći da je to zapravo učenje psa pravilima lijepog ponašanja. Budući da pas sa svakom osobom s kojom dolazi u dodir razvija različiti odnos (npr. jednog u obitelji najbolje sluša, a s drugim se najviše voli igrati, neke strance voli, a druge izbjegava, itd.), neophodno je da se njegovim odgojem bavi osoba koja će s njim na kraju i živjeti. Slanje pasa na školovanje profesionalnim instruktorima nema dugotrajni učinak na njihovu poslušnost upravo zbog toga što vlasnici nakon završetka obuke psa najčešće i dalje ne znaju kako se pravilno ophoditi sa psom pa on sve naučeno počinje zaboravljati. Psi su bića navike i bez ponavljanja nema garancije da nešto jednom naučeno neće zaboraviti. Na našem tečaju odgoja i socijalizacije vlasnike pasa educiramo o pravilnom načinu ophođenja sa psom, upoznajemo ih s načinom na koji psi doživljavaju i shvaćaju svijet oko sebe i kako komuniciraju te im pomažemo da sa svojim psom stvore pravilan odnos koji će im pružiti sigurnost i ugodnije druženje sa svojim ljubimcem. Bez stvaranja dobrih temelja pravilnim odgojem psa, nema ni kvalitetnog školovanja.Školovanje je učenje psa izvođenju različitih vježbi poslušnosti, npr. sjedni, lezi, čekaj, dođi, itd. Pse ne školujemo prisilom (npr. tjeranje psa fizičkom silom da zauzme određeni položaj), već postižemo željeno upotrebom motiva (hrana, igračka) i prilagođavanjem vježbi njihovim urođenim nagonima. Tako pas već od početka potaknut motivom samostalno izvodi sve vježbe, uči brzo jer uz pomoć vlasnika uvijek radi pravilno pa mu rad s čovjekom, zahvaljujući stalnim uspjesima i nagrađivanju, pruža zadovoljstvo.Iako je šteneće doba nedvojbeno najbolje za početak učenja, odrastanje psa ne znači i kraj mogućnosti da ga nečemu naučite. Pas uči dok je živ i nikad nije kasno da se pozabavite s njim i olakšate sebi i njemu život stvarajući od njega dobro odgojenog i poslušnog psa. Bez obzira na to kojoj pasmini pripada vaš pas ili je križanac, je li mlad ili star, uz Vašu dobru volju i upornost ne postoji cilj koji zajedno ne biste mogli dosegnuti.
Socijalizacija pasaSocijalizacija, odnosno navikavanje psa na različite podražaje iz njegove okoline najvažniji je proces u razvoju psihičkih osobina jednog psa. Mnogi uzgajivači, a posebno (novopečeni) vlasnici pasa, ne razumiju istinsku vrijednost socijalizacije. Također, mnogi su vlasnici pasa skloni vjerovati izjavama ´stručnjaka´ kada im kažu da svog psa ne trebaju ničemu podučavati prije nego što napuni šest ili čak devet mjeseci.
Nije točno da štene počinje učiti tek u starosti od sedam-osam tjedana, a da nije sposobno ništa ´ozbiljno´ učiti sve dok ne dođe u neku ´odrasliju´ dob. Ono počinje učiti onog trenutka kada dođe na svijet. Mnogi uzgajivači zaboravljaju tu činjenicu, pa svoje štence drže izoliranima od vanjskih utjecaja gotovo tijekom cijelog vremena koje štenci provedu kod njih, da ih slučajno ne bi previše izložili svijetu oko njih. To je uistinu velika šteta, jer nije moguće štene previše izložiti novim stvarima: ljudima, mjestima, drugim životinjama, nepoznatim zvukovima, prirodnim preprekama... a upravo to predstavlja socijalizacija.
Uspostavljanje i rušenje autoriteta Izgradnju autoriteta, tj. uspostavljanje položaja vođe čopora, vlasnik započinje od prvog dana kad nabavi psa. Kod štenaca i mladih pasa lakše je uspostaviti autoritet nego kod odraslih pasa koji su već razvili svoje navike i uvjerenja o svijetu koji ih okružuje. U svakom slučaju, vlasnikov autoritet mora biti nepobitan. Većina neiskusnih vlasnika pasa nije ni svjesna svakodnevnih situacija u kojima pas ruši njihov autoritet pa ni kako se u takvim situacijama ponašati.
Neki od načina kojima možemo uspostaviti autoritet su sljedeći:
• prvi ulazimo i izlazimo kroz vrata, idemo uz i niz stepenice, prelazimo cestu i, općenito, određujemo smjer kojim se kreće. Pas ne smije navlačiti povodnik jer samo vlasnik, kao vođa čopora, ima pravo odrediti kuda se ide, a svi drugi ga slijede bez pitanja.
• Vođa čopora jede prvi i dobiva najbolje komade – stoga, idealno bi bilo da pas jede tek nakon članova obitelji. Moljenjem hrane za vrijeme našeg obroka, pas zapravo zapovijeda da mu se dodijeli hrana i to mu se ne smije dozvoliti. Pas smije jesti tek uz naše dopuštenje, tj. nakon što je izvršio nešto što smo mu naredili (npr., sjedni i čekaj), kako bismo stvorili situaciju u kojoj pas misli da hranu dobiva kao nagradu za učinjeno, a ne zato što mu je mi, kao podređeni članovi čopora, prepuštamo.
• Kad se to zatraži od njega, pas mora pustiti bilo koji predmet ili komad hrane koji drži u ustima. Suprotstavljanje režanjem, ugrizima i odbijanjem poslušnosti, dokaz je da pas misli da je on vođa. Vođa čopora posjeduje sve pse u čoporu, kao i sve stvari članova čopora.
• U igri sa psima sklonijima dominaciji, mi smo ti koji uvijek moraju pobijediti. Neprekidne pobjede nad čovjekom, dominantnog psa samo još više održavaju u uvjerenju da je nadmoćniji.
• Pas ne smije spavati na krevetu, kauču i drugim privilegiranim mjestima. U prirodi vođa čopora zauzima najbolje mjesto za spavanje, najčešće na povišenom mjestu s kojega može nadgledati sve što se oko njega događa.
• Ne smijemo dozvoljavati psu da stavlja šape na nas ili da pokušava „pariti“našu nogu – to su neki od načina kojima pas u čoporu pokazuje drugom psu da je iznad njega na ljestvici hijerarhije, odnosno, da je dominantniji.
• Skakanje na druge pse također nije dozvoljeno. Osim ponekad u igri i prilikom pokušaja parenja kuje koja se tjera, skakanjem na drugog psa i polaganjem glave na njegova leđa, dominantni pas drugom psu dokazuje svoju nadređenost.
• Tučnjava s drugim psima, napadi na ljude, prijeteći stavovi i režanje nisu dozvoljeni – kao vođe, mi smo ti koji rješavaju sve sukobe i moguće probleme (bilo sa psima, bilo sa ljudima).
• Mi smo ti koji određuju kad je vrijeme za maženje, igru, itd. Podređeni članovi čopora nemaju pravo išta zahtijevati pa tako ni našu pažnju. Zahtijevanje je privilegija vođe čopora. Pas ne smije dobiti što traži kad to njemu odgovara, stoga ga u takvim situacijama treba ignorirati.
• Pas mora vlasniku dozvoliti četkanje, češljanje, pregledavanje šapa, zubala, testisa, rezanje noktiju, čišćenje ušiju i sl. Vođa čopora ima pravo u bilo kojem trenutku pristupiti sebi podređenom psu i raditi s njim što hoće – vođi čopora to ne smije nitko.
• Što češće tražiti od psa da leži i čeka: ležanje je podređeni položaj (nasuprot nadvisivanju, skakanju na nekog itd.). Podređeni psi u čoporu umiljavaju se dominantnijim psima u polučučečem ili ležećem položaju (na boku ili leđima), često im ližući njušku i ispuštajući par kapljica mokraće. Ostavljanjem psa da leži i čeka, u trenucima kad bi on htio raditi nešto drugo, jasno mu namećemo svoj autoritet.
• Trebali bismo izbjegavati situacije u kojima nećemo biti u mogućnosti korigirati psa kada ignorira naučenu zapovijed (npr., ne zapovijedati mu da dođe k nama dok pušten trči na livadi s drugim psima, osim ako nismo sigurni da će poslušati. Odmah, a ne nakon što ga pozovemo pet puta.) Pas mora izvršiti svaku zapovijed vlasnika, a vlasnik, kao vođa čopora, stječe poštovanje svog psa zahtijevanjem bezuvjetne poslušnosti i dosljednom korekcijom. Učenjem psa vježbama poslušnosti, vlasnik razvija osjećaj za psa – počinje razumijevati njegov način razmišljanja i principe po kojima pas uči. Tako sa psom uspostavlja pravilniji i kvalitetniji odnos u kojem i psu postaje jasnija uloga njegova vlasnika.
Međutim, vježbanje poslušnosti desetak minuta na dan ipak nije dovoljno za stvaranje pravilnog odnosa sa psom – najbitnije je kako se vlasnik odnosi prema njemu ostatak dana, odnosno u svakodnevnom životu. Ukoliko se stav vlasnika prema psu tijekom vježbanja razlikuje od onoga koji inače ima „kod kuće“, pas će ubrzo shvatiti da rigorozna pravila ponašanja vrijede samo u određenim trenucima i ponašat će se u skladu s tim. Promjena u ponašanju psa uvijek slijedi nakon promjene u stavu i ponašanju njegova vlasnika, tj. vođe čopora. Biti vođa je stvar stava, a on dolazi iznutra.
Kad vođa čopora zrači autoritativnošću, psu šalje poruku „moraš me slušati“ i time njegovi zahtjevi psu postaju neupitni.
Prijem 
